Grad Jerusalim jedan je od najstarijih gradova na svetu, star oko 5000, a po nekima i 6000 godina, umršen svakakvom istorijom, prošaran zelenilom Sredozemlja i nabijen religijama i verom.


Ovaj grad mira (što inače znači, u prevodu), nikada u svojoj istoriji to nije bio, jer svi zemljotresi, osvajanja, razaranja, ratovi, tragične rasprave između Jevreja i Palestinaca o sadašnjosti i budućnosti grada – njegovi su bili nemiri.

Jerusalim se nalazi na 610 do 840 metara nadmorske visine između Sredozemnog i Mrtvog mora, na obroncima brda gde ga izraelska pustinja prelazi u polupustinju. Na površini od oko 130 kvadratnih kilometara živi oko 750 000 stanovnika. Pre nekih desetak godina, procenjeno je da u Jerusalimu ima oko 470 000 Jevreja i oko 240 000 Palestinaca. Danas je teško pronaći mesto za život u Jerusalimu jer vladaju specifični zakoni povodom toga, ali postoje neke agencije za nekretnine koje omogućavaju smeštaj ukoliko je neko zaposlen.

Jerusalim je sveto mesto tri vere: judaizma, hrišćanstva i islama. Tu se nalaze istorijski spomenici i mesta opisana u svetim knjigama pa se gradom hoda kao pod otvorenom Biblijom ili Kuranom. U ovom gradu je Abraham, Avram, Ibrahim – po judaizmu, hrišćanstvu ili islamu praotac više od polovine čovečanstva – hteo da žrtvuje svog sina Isaka (rođenog sa sluškinjom Hagarom, Egipćanskom), da bi dokazao vernost svom bogu, ali ga je, po predanju, anđeo zadržao. Tim činom, Abraham, Ibrahim ili Aram, sklapa savez sa jednim Bogom.

U knjigama grada Jerusalima mogu se naći podaci da na području grada danas postoji 1205 sinagogi, 159 crkava i 73 džamije. Ovde svi stanovnici imaju svoj sedmi dan odmora: petkom ne rade muslimani, subotom jevreji, a nedeljom hrišćani.

Najvažnija i najznačajnija ulica u Svetom gradu je Stradalni put – Via Dolorosa – put bola kojim je Isus Hristos nosio svoj krst do brda Golgota. Put ima četrnaest stanica na kojima su se dešavale važne stvari. Vernici na svim stanicama zastaju u spomen na Isusovo stradanje – od zastoja, pada, molitvi, do upućenih reči… Devet stanica ima istorijsku potvrdu o jevanđeljima, a pet je stvorila mašta hodočasnika tokom proteklih vremena. Za vernike je najstarija Crkva Svetog časnog krsta i ostala sveta mesta vezana za Isusovo raspeće i stradanje. Opslužuju je duhovnici raznih hrišćanskih vera, pa čak i oni koji nisu hriščani.

Crkvu Svetog groba – od zlata, srebra, sa mermernom pločom i stubovima, i divnim mozaicima, podigla je carica Jelena, majka cara Konstantina Velikog koji je Milanskim ediktom 313. godine priznao hrišćanstvo za zvaničnu veru Rimskog carstva. Ovde je i pravi lavirint crkava pod jednom kupolom: grčka, jermenska, koptska, etiopska, gruzijska, sirijska, palestinska crkva. Katoličku predstavlja franjevački red i pripada im prostor gde je Isus razapet na krst. Zbog brojnosti hodočasnika u grob mogu da uđu tri čoveka, a vreme boravka ograničeno je na samo tri minuta.

Ovo nije ni delić onoga što možete saznati o Jerusalimu. Čak i ako ga posetite, sigurno ćete propustiti delić istorije koji se zavukao u nekom kutku. Ipak, to je jedan od onih gradova koje je prosto obavezno posetiti tokom života zato se postarajte da sebi to i ostvarite 🙂