Portugalci su narod koji je prvi obeležio geografsko poreklo jednog vina. Ono se zove porto vino i još od 18. vela čuvena vinova loza uzgaja se samo između starih kamenih znakova po portugalskim brdima.
![](https://i.dlpng.com/static/png/5465601-glass-of-red-wine-png-clipart-image-gallery-yopriceville-high-glass-of-wine-png-2210_5020_preview.png)
Za porto vino se kaže da je vino sa pedigreom, plemić među vinima. To je pojačano vino – napitak od grožđa sa visokim sadržajem šećera i alkohola. Njegovo geografsko poreklo strogo je nadzirano i ako bi neki proizvođač pokušao porto da napravi od grožđa iz nekog drugog kraja, ne bi mu ginula velika kazna, možda čak i zatvorska, jer Portugalci veoma ozbiljno shvataju svoj najpoznatiji proizvod.
Doduše, imitacije porta prave se odavno u raznim vinogorjima širom sveta, a mnogi proizvođači su se usudili da svoj proizvod nazovu porto vino. Portugal je onda, baš kao i Francuska u slučaju šampanjca, poveo bitku pred međunarodnim sudovima sve dok nije potvrđeno pravilo da samo vina napravljena u Douru mogu nositi naziv porto. Postupak može da bude isti, no reč porto ne sme da se pojavi na etiketi ni u jednom obliku.
![](https://aws-tiqets-cdn.imgix.net/images/content/53c77b6b64f34f00a7d6aa3283c94e91.jpg?auto=format&fit=crop&ixlib=python-3.2.1&q=25&s=3266598ee434036b432919c4ddda8a2a&w=375&h=250&dpr=2.625)
U istoriji porta najznačaniju ulogu imao je portugalski perimijer iz 18. veka, strogi i sumnjivi markiz od Pombala. Shvativši važnost ovog izvora prihoda za svoju zemlju, on je još 1756. godine naredio da se obeleže granice oblasti u kojoj sme da se proizvodi porto.
Po brdima su pobodeni kameni znakovi i samo od grožđa koje je rodilo u oblasti označenoj Pombalovim kamenjem, mogao je da se pravi porto. Kako su se u to doba u dolini Doura gajile i druge poljoprivredne kulture, masline i voćke, a u gradu se najviše proizvodio komadni nameštaj po meri, markiz je pretnjom zatvorom nagnao ondašnje plemiće da zasade vinograde i da svi počnu da prave vino.
![](https://dolcevitaspinelli.files.wordpress.com/2014/07/douro.png)
Postoje tri vrste porta. Prvo, porto vino ne može da prestari, i za njega važi ona mitska tvrdnja- što stariji to bolji. To inače ne važi za stona vina koja s godinama dobijaju na vrednosti, sve dok u jednom trenutku ne počnu da se kvare.
Rubi je crveni porto koji zri u ogromnoj buradi. Kako ima malo dodira sa drvetom i vazduhom, ovaj porto zadržava svež, voćni mlad ukus i aromu. Rubi se flašira mlad i ostaji da zri u boci.
Beli porto pravi se samo do belog grožđa i jedini je porto od koga se pravi razlika po slatkoći. Postoje suvi, polusuvi i slatki, mada je i suvi prilično sladak. Služi se rashlađen kao aperitiv.
Tauni je porto koji je odležao u manjim buradima dok nije dobro oksidirao. S vremenom, dok leži u hrastovini, crveni porto gubi boju, a beli je dobija, te se boja tauinija kreće od boje meda, ćilibara, do boje viskija ili konjaka.
Kako i kada se pije porto? Porto u boci stvara talog, zato se po pravilu pre služenja treba preliti u drugu staklenu bocu. Pije se iz čašica za liker koje su male, u obliku poluotvorene lale. Porto se ne pije uz obrok, već pre jela, kao aperitiv (posebno beli), i posle obroka kao digestiv (ostale vrste). Ko je namerio da popije više od čašicu ili dve, bolje da izabere neko drugo piće jer nije baš dobro napiti se od porta.
U finijim kućama porto je neizbežan deo božićnih večera, a pije se i uz kafu i kolače. Najbolje ide uz čokoladne torte. Dinje i breskve najpoznatije su društvo portu, a posebno se dobro slaže i sa sirom – Englezi bi tu izabrali stilton (otuda poznati božićni poklon boca porta i kolut stiltona).
![](https://www.thisengland.co.uk/media/catalog/product/cache/b9792c8b49179a5cb196c29de83d77f1/c/l/classic_port_and_stilton_3p.jpg)
Ukoliko niste imali prilike da probate porto vino, probajte ga jer će vam se sigurno dopasti. Kod nas može da se nabavi u bolje snabdevenim vinarijama.