Ko još ne voli cvet narcis? Sigurno je da je narcis kao cvet, više voljen od ljudi koje smatraju narcisima. Ovaj cvet koji zaista lepo miriše, negde se smatra cvetom smrti, a negde je pak, omiljeni ukras. Danas je njegovo ime oznaka samoljublja, zagledanosti u sebe i preterane ljubavi prema samom sebi.
Roo narcisa obuhvata preko trideset vrsta rasprostranjenih pretežno u Sredozemlju, srednjoj Evropi i na Bliskom istoku, ali i veliki broj podvrsta i kultivara koji se gaje u celom svetu. U Srbiji je narcis samonikla samo jedna vrsta, a više njih se gaje kao ukrasne biljke. Neki od ovog cveća su “zadivljali” pa se mogu naći van bašti.
![](https://www.slo-foto.net/modules/Galerija/data/media/5/2305984274.jpg)
Narcis je višegodišnja lukovica sa belim ili žutim cvetom na vrhu stabljike i miris cvetova je veoma prijatan – zato je od vajkada bio zanimljiv prouzvođačima parfema. Neki od najčuvenijih i najfinijih parfema kao po pravilu sadrže absolut narcisa (ekstrakt cveta).
Ovaj poznati cvet nije samo ukras koji nam stoji kući u sobama i trpezarijama, ili preko silikonske mušeme na dvorišnim stolovima . Lekovitost ove biljke neprestano se ispituje, a sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka istraživalo se moguće delovanje i protiv raka. Sve u svemu, lukovice narcisa imaju snažno fiziološko delovanje i nikako ne mogu da se preporučuju za samolečenje.
Biljka ima antispazmotično delovanje (protiv grčeva), ali i narkotičko delovanje. A sve to potvrđuje i naziv roda, koji potiče od grčke reči – narao – što znači omamiti. Mnogi slikari, omamljeni čarobnim mirisom i opojnim dejstvom ovog cveta, ali i legendom o Eho i Narcisu, ostavili su nam dela kojima se divimo.
![](https://stil.kurir.rs/data/images/2016/04/12/12/85306_narcis_ls.jpg)
Legenda o Narcisu
Na rođenju prorok Tiresija proriče dug život ovom mladiću, pod uslovom da nikada ne upozna samog sebe. Kao i sva druga, i ovo predskazanje bilo je tajnovito i nejasno. Narcis je potom izrastao u prelepog mladića, ali usamljenog i oholog. Jednog dana srela ga je nimfa Eho i zaljubila se u njega. U to vreme, glavna boginja Hera, kaznila je Eho da nikada ne kaže ništa novo, već da samo ponavlja deo reči koji je već čula od nekog drugog (kao što joj i samo ime kaže :)). Eho je patila, želela je da kaže Narcisu koliko ga voli, ali zbog svog prokletstva nije mogla. Sve što je mogla da izgovori bio je samo eho tuđih reči.
![](https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/9/9c/John_William_Waterhouse_-_Echo_and_Narcissus_-_Google_Art_Project.jpg)
Ipak, jednom prilikom uspela je da se pojavi pred Narcisom i da ga zagrli. Na trenutak on se zbunio, odbivši njenu ljubav. To je rasrdilo boginju ljubavi Afroditu, jer ko odbacuje njenje darove, darove ljubavi, toga nemilosrdno kažmnjava. Kazna je bila da će se zaljubiti u nekog ko mu neće uzvratiti ljubav. I tako jednom u proleće, Narcis je prišao izvoru da se napije hladne vode. Voda je bila čista, prozračna kao ogledalo. Narcis je nagnuo da je popije, ali se, ugledavši lik prelepog mladića u vodi, odmah zaljubio.
To je bila Afroditina kazna – ljubio je svoj lik u vodi, a na usnama osećao samo vodu i hladnoću, pokušao je da ga dodirne. Narcis je u tom trenutku shvatio šta je neuzvraćena ljubav. Strašna misao mu je prošla kroz glavu jer je shvatio da se zaljubio u samoga sebe. Napušta ga snaga, u trenutku srmti prvi put u životu pušta suzu, glava mu pada na travu, a telo u vodu. Na mestu gde je kanula njegova suza izrastao je mirisni cvetić, cvetić smrti po imenu Narcis.
Cvet narcisa, koji nanovo raste svakog proleća, ruga se njegovoj oholosti, ali u isto vreme odaje počast njegovoj lepoti. No, ovaj cvet koji među prvima niče iz snežnog pokrivača, simbol je i ponovnog buđenja, rođenja i novih početaka.