Razvod braka je poslednjih godina, na žalost, veoma česta i nimalo prijatna životna situacija. Bez obzira na sve nesuglasice između partnera i na odnos koji je isprepletan raznim emotivnim sponama u kojima je nekad teško kontrolisati emocije, veoma je važno da sve radnje koje obe strane preduzimaju budu vođene razumom i budu upoznate sa svim procedurama koje postoje kada je razvod braka u pitanju.

Koliko će trajati brakorazvodna parnica, zavisi od toga da li je u pitanju sporazumni razvod ili među supružnicima nema dogovora, te je u tom slučaju  neophodna tužba za razvod braka.

Sporazumni razvod je uvek lakši način

Mirni put je uvek najbolji način kada je u pitanju ovakav proces. Ukoliko je odluka o prestanku bračne zajednice, želja i zajednička odluka oba partnera, takav proces se rešava sporazumnim raskidanjem braka. Supružnici moraju da se sporazumeju (podnesu pismene sporazume) o svim pitanjima značajnim za razvod braka. Predlog za sporazumni razvod braka predstavlja usaglašenost supružnika oko vršenja roditeljskog prava (ukoliko supružnici imaju zajedničku maloletnu decu) i oko deobe zajedničke imovine. Ukoliko roditeljsko pravo pripadne jednom roditelju, strane se sporazumno dogovaraju i oko visine doprinosa za izdržavanje deteta koji će plaćati drugi roditelj kao i o održavanju odnosa između deteta i drugog roditelja.

Ako se strane dogovore oko sporazumnog razvoda braka, isti se mora zaključiti pismenim putem kod notara. Za sastavljenje pismenog sporazuma bračni partneri se mogu obratiti nekom od advokata, besplatnoj pravnoj pomoći ili ga mogu sami sačiniti poštujući zakonske norme.

Ako se strane ne mogu dogovoriti

Ukoliko se ne postigne saglasnost strana, ono što preostaje je tužba za razvod braka. Tužba za razvod braka se može podneti od strane oba supružnika ukoliko su njihovi bračni odnosi ozbiljno i trajno poremećeni ili ako se objektivno ne može ostvarivati zajednica života bračnih partnera. Sud koji postupa po tužbi za razvod braka raspravlja samo i isključivo o samom razvodu braka, kao i vršenju roditeljskog prava nad zajedničkom maloletnom decom.

Kada je u pitanju podela zajedničke imovine ona se rešava u posebnom parničnom postupku, a razlog za to je prvenstveno interes dece, kako bi se o njihovom staranju i iznosu alimentacije što pre rešilo. Tužba za razvod braka se podnosi sudu, u mestu gde su supružnici imali poslednje zajedničko prebivalište ili mestu gde tuženi ima prebivalište.

Postupak posredovanja u slučaju mirenja ili nagodbe

Sastavni deo postupka po tužbi za razvod braka jeste medijacija (posredovanje), koja je pokrenuta tužbom jednog od supružnika. Cilj posredovanja je postupak rešavanja spora mirnim putem gde supružnici razgovorom pokušavaju da razreše postojeće probleme, pokušavaju da dođu do sporazuma u pogledu određenih pitanja i tako sebi i svojoj deci olakšaju prolazak kroz težak životni period.

Posredovanje se ne sprovodi ukoliko neko od bračnih partnera ne pristane na posredovanje, ako je jedan od supružnika nesposoban za rasuđivanje, ukoliko je nepoznato boravište jednog od supružnika ili ako jedan ili oba supružnika žive u inostranstvu.

Mirenje kao poslednja šansa za opstanak braka

Posredovanje obuhvata postupak za pokušaj mirenja i postupak za pokušaj sporazumnog okončanja spora tj.nagodbe i pokreće se onda kada je postupak za razvod braka pokrenut tužbom. Supružnici mogu dati saglasnost samo za nagodbu.

Mirenje se sprovodi ukoliko postoji mogućnost da se supružnici pomire, reše međusobne probleme bez konflikta i bez razvoda braka. Mirenje se sprovodi u bračnom sporu koji je pokrenut tužbom, a sam postupak mirenja ne može trajati duže od 2 meseca. Ako se supružnici pomire smatraće se da je tužba za razvod braka povučena. Ukoliko strane ne reše međusobne konflikte i ne dođe do mirenja ili ako se jedan ili oba supružnika koji su uredno pozvani ne odazovu pozivu za mirenje, smatraće se da mirenje nije uspelo i nastaviće se postupak nagodbe. Mirenje može da sprovodi sud, Centar za socijalni rad, specijalizovana ustanova za posredovanje u porodičnim odnosima ili bračno odnosno porodično savetovalište.

I nagodba je deo rešenja

Ukoliko mirenje nije uspelo, preostaje nagodba. I nagodba ima istu svrhu kao mirenje. Cilj nagodbe je razrešavanje spornih pitanja bez konflikta između supružnika a koja se tiču vršenja roditeljskog prava i podela zajedničke imovine.

Kao rezultat uspešne nagodbe supružnici zaključuju sporazum o obe navedene stavke. Delimično uspela nagodba je ona u kojoj se zaključi jedan od dva sporazuma. Nagodba je neuspela ako se jedan ili oba supružnika koji su uredno pozvani ne odazovu pozivu ili ukoliko ne postignu nijedan od dva predviđena sporazuma. Nagodba može trajati najviše 2 meseca.

Posledice nakon razvoda

Kada se sklopi sporazum o prekidu braka, prestaju međusobna prava i obaveze koje nastaju sklapanjem braka. Razvedeni supružnici mogu odmah sklopiti novi brak. Takođe, imaju pravo zadržati bračno prezime ili ipak uzeti prezime koje su imali pre sklapanja braka. Obaveza izdržavanja supružnika prestaje razvodom braka međutim, pod određenim uslovima se može ustanoviti obaveza izdržavanja razvedenog supružnika. Nakon razvoda braka, nastupa podela zajedničke imovine.

Posledice razvoda braka po decu zavise od sudske odluke. Sud odlučuje sa kojim roditeljem će dete živeti. Takođe odlučuje o načinu viđanja sa drugim roditeljem i visinu doprinosa za izdržavanje deteta koje plaća drugi roditelj. Postoji zakonska mogućnost gde maloletno dete i roditelj kome je dete povereno stiču pravo stanovanja (habitatio) na stanu čiji je vlasnik drugi roditelj. Jedini uslov je da dete i roditelj koji vrši roditeljsko pravo nemaju pravo svojine na useljivom stanu i da takva odluka ne predstavlja očiglednu nepravdu za roditelja koji je vlasnik stana.