Iako je internet odavno mnogima zamenio knjige, ovo pitanje u današnjici vrlo je teško. Opravdane su sumnje da je nemoguće dati baš skroz tačan odgovor. Između ostalog i zbog toga što nije lako pronaći nit koja bi uz pomoć nekoliko rečenica spojila puteve koji nas vekovima vode kroz dugu istoriju knjige. Možda bi bilo najlakše i najtačnije da se ovom prilikom podsetimo reči slavnog argentinskog pisca Horhea Luisa Borhesa koji je inače, ceo svet i kosmos video kao svojevrsnu biblioteku – smatrao je da je knjiga produžetak ljudskog pamćenja.

Često se govorilo da će knjiga u 21. veku potpuno nestati, ali to se ipak, hvala Bogu, nije dogodilo. Jer za razliku od novina, kao i mnogo toga što je objavljeno na svetskoj računarskoj mreži, knjiga je osobena po tome što se čita na poseban način, da bi se pamtila. U tome je, između ostalog njeno čarobno svojstvo.

U srednjem veku postojalo je vrlo malo knjiga jer su ručno pisane i prepisivane. Međutim, i taj mali broj knjiga ljudi su iznova i iznova čitali. Nije vladao običaj koji je danas rasprostranjen – da se takoreći sve štampa, i dobre, ali i veoma loše knjige. U ta davna vremena, ako je životni vek neke knjige trajao duže, to je značilo da ona kao takva zaslužuje da bude prepisivana. Onda je, sredinom 15.veka Gutenberg štampao prvu knjigu i to je promenilo čitav svet.

Danas se štampa mnogo toga što je napisano iako se malo zna o vrednosti knjige. Treba imati u vidu još jednu činjenicu – ako se neka knjiga dobro prodaje to ne znači da ljudi iskreno misle da ona i vredi. Nemački filozof Artur Šopenhauer govorio je da ne treba čitati one knjige koje nisu “napunile” bar 50 godina. To zvuči gotovo nestvarno u današnje vreme, kada teško pamtimo koje su knjige bile najtraženije i najčitanije samo godinu dana ranije, ili čak nekoliko meseci…

Stiče se utisak da se sve ubrzalo pa i samo čitanje. To ima veze sa pomanjem vremena, odnosu prema sadašnjosti u kojoj nešto čitamo. Ako je sadašnjost trenutak kad budućnost postaje prošlost, i ukoliko jurcamo ka budućnosti, šta će se desiti sa sadašnjošću? Hoće li se “sresti”? Izgleda da je internet svojom brzinom koja se opire opuštenosti i uživanju u čitanju, u velikoj meri promenio naše čitalačke navike, a verovali ili ne, internet postoji još pre nego što je počela prodaja mobilnih telefona.

Danas odlazimo u postelju sa malim računarom gde na svetlećem ekranu (umesto na hartiji) pepoznajemo rečenice iz dela najvećih svetskih književnika. Ali u tom računaru ima toliko dodatnih sadržaja koji oduzimaju pažnju ka nečemu kvalitetnom. Možda je svejedno gde su nečija književna dela ispisana, ali je izvesno da taj isti munjeviti Internet predstavlja veliku zamku upravo kada je reč o vremenu.

Moglo bi se reći da je internet veliki izazov za gubljenje vremena. Šareniš, vesti, razbibrige isrksavaju pred našim očima svakog časa, a o socijalnim mrežama da ne govorimo. Učini nam se da smo na internetu proveli tek nekoliko minuta, a zapravo je prošlo nekoliko sati! Za to vreme takoreći ništa nismo uradili niti naučili. Sve pomalo liči na televiziju koju duže i bolje poznajemo od interneta. Mnogo čemu nas je naučila, ali nam je nepotrebno ukrala vreme.

Neke stvari ipak govore u korist interneta. Neuporedivo je lakše doći do potrebnih podataka nego što bi to bilo u slučaju police sa knjigama. Ali koji od mnogobrojnih podataka izabrati, koji je tačan? Dakle, na pitanje šta je poučnije – knjige ili internet, odgovor je da je upravo vreme ono koje nas uči da izbegavamo greške u životu.