Danas čovek može da se osigura od gotovo svega. Mogućnosti su beskonačne. Od bračnog osiguranja koje bi trebalo da pokrije troškove u slučaju razvoda, do polise osiguranja koje plaćaju gradovi i opštine, na primer u slučaju kada neka divlja životinja naleti na automobil…Ako vas npr. u rimskom zoološkom vrtu napadne tigar ili ma koja druga životinja, dobićete odštetu. Gradske vlasti su se dosetile da se pokriju osiguranjem u slučaju da neki stanovnik vrta napadne posetioca.

Ako je u pitanju napad na kućnog ljubimca, njihovo osiguranje pokreće i sve troškove lečenja nastradale životinje…mogućnosti osiguravanja raznih materijalnih pa i nematerijalnih stvari, u današnje vreme zaista su mnogobrojne. Pročitajte neke od suludih primera osiguranja, za koje ne možete biti sigurni da li je svet načisto poludeo ili je oprez, u bilo kom obliku – opravdano stanje.


Čuveni gitarista Kit Ričards osigurao je svoje ruke na 1,5 miliona dolara. Što znači – ako mu se bilo šta dogodi sa rukama tako da ne može više da svira, ima pravo na odštetu u ovoj visini.


Kukovi Adrijana Čelentena, bez kojih ne bi mogao da izvodi svoje čuvene plesne pokrete, osigurani su na čak 5 miliona dolara.


Monika Beluči osigurala je svoj dekolte na 6 miliona evra.


Lionel Mesi, napadač Barselone, osigurao je svoje noge na po 50 miliona evra.


Pošto su mu neophodni za vožnju, vozač ferarija Fernando Alonso, rešio je da osigura svoje palčeve na rukama, na sumu od 10 miliona evra.


Noge pop pevačice Maraje Keri, koja je prodala više od 220 miliona ploča širom sveta, vrede čak 275 miliona evra.


Glasne žice Brusa Springstina, nekada najplaćenijeg pevača na svetu (odmah iza grupe U2 i Rolling Stones), vrede 3 miliona evra.


Amerika Ferara, glavna junakinja serije Ružna Beti, osugurala je svoje blistavo bele zube na 750 hiljada evra.


Do sada ste se verovatno nekoliko puta začudili, ali to nije ništa. Recimo, osiguravajuća društva ne plaćaju samo onima koji su neposredno oštećeni. Bolnica u Pordenoneu (Italija) 2005.godine, platila je odštetu ne samo mužu koji je nakon pogrešne operacije izazvane povredom na poslu ostao impotentan, već i njegovoj supruzi koja je ostala lišena ljubavnog uživanja. Ako se ikako može reći, ovaj bračni par imao je sreće kada su u pitanju polise privatnog osiguranja koje su mužu omogućile isplatu duple odštete jer je radio za Fiat servis, gde su očigledno imali dobre uslove.

Ako mislite da su navedeni slučajevi retki, šta bi onda pomislili o osiguranju od vanzemaljskih otmica?! U Americi, vanzemaljska zaštita košta 110 dolara godišnje, a plaća je oko milion ljudi. Uobičajeni ugovor štiti Amerikanca u slučaju smrti ili trudnoće izazvane vanzemaljskom posetom, ali nudi i nadoknadu ukoliko se vanzemaljac samo pojavi na vašim vratima, bez namere da vas povredi (valjda zbog pretrpljenog stresa?!).

I pored gomilu besmislenih osiguranja, danas se ipak najbolje osiguravaju lekari – koji recimo u operacionoj sali mogu da odstrane pogrešan testis i operisanog mladića učine sterilnim – kao što je pre nekoliko godina učinio jedan hirurg iz Verone. Sud mu je naložio da pacijentu plati odštetu od 180 hiljada evra.

Postoje i posebne polise koje pokrivaju štetu nanetu tokom dijagnostičkih ili terapeutskih lekarskih pregleda. Od kada je 2009.godine ustanovljeno da žrtve loše plastične hirurgije imaju pravo na odštetu zbog duševnog bola, hirurzi i proizvođači opreme za plastičnu hirurgiju rešili su da potpišu ugovor koji će im pomoći da isplate dovoljno veliku nadoknadu onima kojima je lepo lice neophodno za posao (glumcima i drugim zabavljačima).